Maslinarstvo u Hercegovini doživjelo je uzlet koji je prije petnaestak godina malo tko mogao predvidjeti. Danas ova grana poljoprivrede bilježi značajan rast, a jedan od ljudi koji je taj put doslovno krčio je Ivan Čuljak, vlasnik rasadnika Čuljak iz Čapljine. Kada kažemo „krčio“, mislimo prije svega na proizvodnju sadnica masline, ali i na njegovu odluku da podigne vlastiti nasad.
Na području Ljubuškog pronašao je zemljište i zasadio maslinik na 6,5 hektara. No, to nije običan nasad – riječ je o svojevrsnom pokusnom dobru s različitim sortama maslina, koje kasnije primjenjuje u vlastitoj proizvodnji sadnica.
Zamolili smo Ivana Čuljka da nam kaže kakvo je trenutno stanje u maslinarstvu, posebno kada je riječ o prodaji sadnica.
Maslinarstvo u Hercegovini danas više nije eksperiment, nego ozbiljna i perspektivna poljoprivredna grana. Kako ističe Čuljak, potražnja za sadnim materijalom ne opada – naprotiv, često nadmašuje proizvodne mogućnosti domaćih rasadnika. Ljudi sve više prepoznaju potencijal masline, ne samo kao dodatne kulture, već i kao dugoročnu investiciju.
„Sadnica jednostavno nestaje. Ljudi sade i to je opravdano jer se pokazalo da masline u Hercegovini daju vrhunsko ulje. Ono što me posebno veseli jest da proizvođači slušaju savjete struke i pridržavaju se tehnologije uzgoja“, kaže Čuljak.
Njegov nasad u Ljubuškom nije zamišljen samo kao proizvodni, već i kao edukativni i istraživački prostor. Na 6,5 hektara zasađene su različite sorte kako bi se pratilo njihovo ponašanje u specifičnim hercegovačkim uvjetima. Među njima se posebno ističe Istarska bjelica kao vodeća sorta, dok su talijanske sorte Leccino, Pendolino i Frantoio važni oprašivači i stabilni proizvođači. Uz njih, Čuljak njeguje i autohtone sorte poput Oblice, Drobnice, Vlastovke i Levantinke.
Posebno zanimljiv primjer je upravo Levantinka, sorta za koju se znalo da daje kvalitetno ulje, ali se smatrala osjetljivom na niske temperature. Ipak, iskustvo iz nasada u Ljubuškom pokazuje drugačiju sliku.
„Bio sam skeptičan, ali se pokazalo da može uspjeti na ovoj lokaciji. Dobro je podnijela niske temperature, što znači da uz pravilan odabir položaja ima potencijal i kod nas“, objašnjava.
Ključ uspjeha, naglašava, leži upravo u odabiru mikrolokacije. Vjetrovit teren, kakav je pronašao u Ljubuškom, omogućava stalnu cirkulaciju zraka i smanjuje rizik od mraza. Upravo zbog toga, kaže, lokacija nije bila slučajnost nego rezultat pažljivog traženja.
Unatoč rastu interesa, sektor se i dalje suočava s ozbiljnim izazovima. Jedan od najvećih problema je nedostatak domaće proizvodnje sadnog materijala. Čuljak ističe da bi razvoj ove grane smanjio potrebu za uvozom i otvorio nova radna mjesta, ali i povećao sigurnost proizvodnje.
„Nažalost, uvozimo sadnice upitne kvalitete. To nosi rizik, ne samo zbog prilagodbe sorti, nego i zbog mogućih bolesti“, upozorava.
Posebnu prijetnju predstavlja bakterija Xylella fastidiosa, koja je u Italiji uništila brojne maslinike. Uz to, ilegalan uvoz sadnica bez kontrole dodatno povećava opasnost za domaće nasade.
S druge strane, tržište jasno pokazuje potencijal. Dok je ranije izvozio sadnice u zemlje regije, danas Čuljak ne uspijeva zadovoljiti ni domaću potražnju. Kupci su sve češće ozbiljni proizvođači koji podižu nasade od nekoliko hektara, ali i mali uzgajivači koji sade masline za vlastite potrebe.
Cijene sadnica variraju ovisno o sorti i starosti, no početne jednogodišnje sadnice dostupne su i širem krugu kupaca. Ipak, podizanje ozbiljnog nasada zahtijeva znatna ulaganja. Čuljakov primjer pokazuje koliko je riječ o kompleksnom i dugotrajnom procesu – od krčenja i pripreme tla, preko dovođenja infrastrukture, do osiguravanja vode.
„Mi smo to radili godinama, etapno i vlastitim sredstvima. Samo bušenje bunara išlo je do 208 metara dubine, a dovod struje na više od kilometra udaljenosti“, prisjeća se.
Dodatni izazov predstavlja organizacija berbe. Zbog sve manjeg broja radne snage, budućnost vidi u mehanizaciji. Upravo zato njegov nasad ima veće razmake između redova, prilagođene strojevima za berbu.
„Maslina traži brzu preradu nakon berbe. To je teško postići ručno, zato moramo razmišljati unaprijed“, ističe.
Za manje proizvođače preporučuje nešto gušći sklop, ali uz poštivanje osnovnog pravila – maslina treba sunce i prostor. Pregusti nasadi dovode do slabije rodnosti i lošije kvalitete.
Na pitanje zašto je maslina postala toliko popularna, Čuljak odgovara jednostavno: kombinacija tradicije, prilagodljivosti i ekonomske isplativosti.
„Danas svatko tko ima komad zemlje želi posaditi barem nekoliko stabala. S druge strane, ozbiljna proizvodnja može biti vrlo profitabilna, posebno na već pripremljenim površinama“, kaže.
Dodaje kako su i plodna polja pogodna za maslinarstvo, ali uz pažljiv odabir sorti – prednost daje talijanskim sortama koje se bolje prilagođavaju takvim uvjetima.
Iako još nije započeo vlastitu proizvodnju ulja, prvi ozbiljniji urod očekuje već sljedeće godine. To će, kaže, biti nova faza u njegovom radu – od rasadničarstva prema zaokruženoj proizvodnji.
Razvoj maslinarstva u Hercegovini tako dobiva novu dimenziju: od entuzijazma pojedinaca do organizirane i tržišno orijentirane proizvodnje. Primjeri poput Čuljakovog pokazuju da ova priča ima čvrste temelje – ali i da njezin puni potencijal tek treba biti ostvaren.
Izvor:radio postaja čapljina
