Tijelovo je blagdan vjere, poštovanja i tradicije, duboko ukorijenjen u hrvatski narod.
Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, jedan je od najvažnijih blagdana u Katoličkoj crkvi. Slavi se deveti četvrtak nakon Uskrsa, odnosno četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je državni praznik, a ujedno i dan bogat vjerskim i narodnim tradicijama.
Tijelovo je euharistijski blagdan kojim se slavi prisutnost Isusa Krista u sakramentu Euharistije – u hostiji i vinu, koji prema katoličkom vjerovanju postaju Kristovo tijelo i krv.
Premda se otajstvo Euharistije svakodnevno slavi u svakoj misi, Tijelovo je poseban dan kada se to otajstvo na poseban način stavlja u središte pažnje, i to izvan crkvenih zidova – javno, kroz svečane procesije, molitvu i klanjanje.
Tijelovo je uvedeno u 13. stoljeću, ponajviše zahvaljujući redovnici Julijani iz Liègea, koja je imala viđenja u kojima joj je Bog pokazao potrebu za posebnim blagdanom posvećenim Euharistiji. Godine 1264. papa Urban IV. ustanovljuje Tijelovo kao blagdan za cijelu Crkvu.
Ubrzo postaje jedan od najvažnijih liturgijskih dana u godini, posebno u zemljama s jakom katoličkom tradicijom, poput Hrvatske, Poljske, Španjolske i Italije.
U dijelu BiH i u susjednoj Hrvatskoj je Tijelovo praznik i neradni dan, a obilježava se svečanom svetom misom i procesijom u mnogim gradovima, selima i župama diljem zemlje. Ključne tradicije uključuju:
Svečane euharistijske procesije – nakon mise, svećenici, ministranti, djeca u bijelom (posebno prvopričesnici) i vjernici kreću u procesiju ulicama, noseći Presveti Oltarski Sakrament u pokaznici (monstranci). Putem se staje kod četiri postaje, gdje se čitaju evanđelja i izgovaraju molitve.
Ures ulica – procesijske rute često se ukrašavaju cvijećem, zavjetnim zastavama, ikonama, a u nekim krajevima, osobito u Dalmaciji i Slavoniji, djeca posipaju latice cvijeća pred Presvetim.
Narodne nošnje i pjesme – u nekim mjestima vjernici sudjeluju u procesijama obučeni u narodne nošnje, a pjevaju se i tradicijske crkvene pjesme poput Zdravo Tijelo Isusovo ili Divnoj dakle tajni ovoj.
Uključivanje cijele zajednice – Tijelovo je često i prigoda za okupljanje obitelji, ali i cijele župne zajednice. U manjim sredinama, blagdan se slavi s posebnom svečanošću, a ponekad se povezuje i s lokalnim feštama i pučkim slavljima.
Tijelovo je poziv na vjeru u stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji, ali i poticaj na zahvalnost, zajedništvo i živu vjeru koja ne ostaje zatvorena u crkvi, nego izlazi na ulice – među ljude. Procesije na Tijelovo simbolički pokazuju da Krist ide s nama, u našem svakodnevnom životu, da je prisutan u našem gradu, selu, domu i srcu.
Tijelovo je blagdan vjere, poštovanja i tradicije, duboko ukorijenjen u hrvatski narod. Iako možda nije najpoznatiji blagdan među mlađim generacijama, njegova duhovna i kulturna vrijednost ostaje neizmjerna. Bez obzira jeste li vjernik ili ne, pogled na svečanu procesiju kroz ukrašene ulice može biti dirljiv podsjetnik na snagu zajedništva i duhovnosti.
Izvor:večernji.ba
