Ne moraš biti savršen roditelj da bi bio dobar roditelj.
U svijetu u kojem se roditeljstvo često mjeri usporedbama, savjetima s društvenih mreža i tuđim očekivanjima, lako je izgubiti osjećaj vlastite vrijednosti i stalno se pitati radiš li dovoljno. No djeca ne traže savršenstvo. Ona traže sigurnost, toplinu i osjećaj da nisu sama, čak ni kada pogriješe.
Dobar roditelj nije onaj koji uvijek zna što reći ili kako reagirati, nego onaj koji je prisutan. Prisutnost se ne mjeri brojem sati, nego pažnjom. To je trenutak kada slušaš dijete bez da gledaš u telefon, kada primijetiš da mu nešto nije u redu iako to ne zna jasno izreći, kada mu pokažeš da su njegovi osjećaji važni, čak i onda kad ti se čine pretjeranima ili nerazumljivima. Time dijete učiš da je u redu osjećati, govoriti i biti ono što jest.
Roditeljstvo uključuje i pogreške. Povišen ton, umor, lošu procjenu situacije…sve je to dio svakodnevice. No ono što pravi razliku jest spremnost da se pogreška prizna. Tako dijete uči da odnosi nisu savršeni, ali da se mogu popravljati, da se odgovornost preuzima i da poštovanje ide u oba smjera.
Postavljanje granica također je dio brige. Djeca trebaju okvir koji im daje osjećaj sigurnosti, ali taj okvir ne mora biti tvrd i hladan. Granice postavljene mirno i dosljedno pomažu djetetu da razumije svijet oko sebe i svoje mjesto u njemu, bez straha i prijetnji. U takvom okruženju dijete uči samokontrolu, a ne poslušnost iz straha.
Jednako važno je i vrijeme koje provodimo zajedno. Ne mora ga biti puno, ali mora biti stvarno. Kratki trenuci pažnje, razgovora ili zajedničke aktivnosti često znače više od cijelog dana provedenog u istoj prostoriji, ali bez pravog kontakta. Upravo ti mali, obični trenuci najčešće ostaju urezani u dječjem sjećanju.
Roditelji koji se pitaju rade li dovoljno dobro često već rade više nego što misle. Ta sumnja dolazi iz brige i ljubavi, a ne iz ravnodušnosti. Dijete koje odrasta uz roditelja koji pokušava razumjeti, uči, priznaje greške i pokazuje ljubav, odrasta uz osjećaj da je prihvaćeno i sigurno.
Roditeljstvo nije popis savršeno odrađenih zadataka. To je odnos koji se gradi svakim danom, u nesavršenim okolnostima, uz umor, smijeh, pogreške i učenje. Ako se trudiš, ako ti je stalo i ako svom djetetu daješ osjećaj da je voljeno već radiš dovoljno dobar, i vrlo vrijedan, roditeljski posao.
