Sve češće možemo čuti istu rečenicu: „Današnja djeca nisu kao nekad.“ Roditelji, učitelji, bake i djedovi nerijetko se pitaju kada je nestalo poštovanje prema starijima, zašto se odraslima odgovara bez zadrške i zbog čega djeca već u ranim tinejdžerskim godinama pokazuju ponašanja koja su nekada bila karakteristična za mnogo starije osobe.
Naravno, svaka generacija ima svoje izazove i gotovo svaka starija generacija smatra da je ona koja dolazi iza nje „lošija“. Međutim, mnogi stručnjaci upozoravaju da se danas ipak događaju značajne društvene promjene koje utječu na odrastanje djece.
Jedan od najčešće spominjanih razloga jest tehnologija. Djeca danas odrastaju uz pametne telefone, društvene mreže i neograničen pristup informacijama. Nekada su roditelji, učitelji i stariji članovi obitelji bili glavni izvor znanja i životnih savjeta. Danas dijete od deset godina može u nekoliko sekundi pronaći odgovor na gotovo svako pitanje, što kod dijela mladih stvara osjećaj da im autoritet odraslih više nije potreban.
Društvene mreže dodatno brišu granice između djece i odraslih. Tinejdžeri svakodnevno prate influencere, slavne osobe i sadržaje koji promoviraju luksuzan život, skupe automobile, markiranu odjeću i brzu zaradu. Posljedica toga je da se uspjeh često mjeri onime što netko posjeduje, a ne znanjem, trudom ili karakterom.
Mnogi smatraju da je problem i u činjenici da je današnjim generacijama mnogo toga dostupno bez većeg odricanja. Djeca često dobivaju ono što žele mnogo brže nego što su to dobivale prethodne generacije. Kada se želje ostvaruju odmah, gubi se osjećaj vrijednosti truda, rada i strpljenja. Upravo su te vrijednosti nekada bile važan dio odrastanja.
No bilo bi pogrešno svu odgovornost prebaciti na tehnologiju ili djecu. Stručnjaci ističu da veliku ulogu imaju i odrasli. Roditelji danas žive ubrzanim načinom života, rade više nego ikada, a vremena za razgovor i zajedničke aktivnosti često je sve manje. U želji da djeci pruže najbolje, ponekad nesvjesno popuštaju granice koje su nekada bile jasnije postavljene.
Posebno zabrinjava činjenica da se dio mladih roditelja i sam suočava s problemima odgovornosti, strpljenja i komunikacije. Teško je djecu učiti poštovanju ako ga ne vide u vlastitom domu, prema roditeljima, učiteljima, susjedima ili drugim ljudima. Djeca prvenstveno uče promatrajući odrasle.
S druge strane, nije pošteno cijelu generaciju mladih promatrati kroz negativne primjere. I danas postoje brojna djeca i mladi koji su pristojni, vrijedni, ambiciozni, uspješni u školi, sportu, umjetnosti i drugim područjima. Razlika je možda u tome što su negativni primjeri zbog društvenih mreža postali vidljiviji nego ikada prije.
Možda je pravo pitanje nije kada su djeca postala drugačija, nego kako je društvo postalo drugačije. Djeca odrastaju u svijetu koji su stvorili odrasli. Ako želimo više poštovanja, odgovornosti i empatije među mladima, te vrijednosti moramo svakodnevno pokazivati vlastitim primjerom.
Odgoj nikada nije bio samo odgovornost djece. On je prije svega ogledalo obitelji, škole, zajednice i vremena u kojem živimo. Danas, više nego ikada, potrebno je pronaći ravnotežu između tehnologije i stvarnog života, između prava i obveza, između slobode i odgovornosti.
U protivnom ćemo i dalje postavljati pitanja kada su djeca postala ovako bezobrazna, zašto više ne poštuju nikoga i gdje smo kao društvo izgubili vrijednosti koje su nekada bile temelj odgoja. A odgovore na ta ista pitanja nastaviti tražiti na pogrešnim mjestima.
Herons.info
