Postoji jedna zanimljiva stvar koju će razumjeti gotovo svaka mama. Dan često počinje brigom za druge i završava brigom za druge, a negdje između pripremanja doručka, odlaska na posao, vožnje djece na aktivnosti, kuhanja ručka, pranja rublja i odgovaranja na bezbroj poruka vrlo lako se dogodi kako cijeli dan prođe bez ijednog trenutka koji je bio rezerviran samo za nju.
Ne zato što to ne želi, nego zato što se čini da uvijek postoji nešto važnije. Dijete kojem treba pomoć oko zadaće, posao koji ne može čekati, kuća koju treba pospremiti ili popis obveza koji se, umjesto da se smanjuje, iz dana u dan samo produžuje.
Upravo zato mnoge mame imaju osjećaj kako je briga o sebi luksuz koji će si priuštiti “jednog dana”, kada djeca malo narastu, kada bude manje posla ili kada život postane mirniji. Problem je što taj trenutak vrlo često nikada ne dođe.
Zbog toga se posljednjih godina sve više govori o tome kako briga o sebi ne mora značiti odlazak na wellness, cijeli slobodan vikend ili nekoliko sati bez ikakvih obveza. Važnije je pronaći male rituale koji će stati u svakodnevicu kakva ona stvarno jest.
Za mamu koja od jutra do večeri usklađuje posao, obitelj i kućanske obveze, tih desetak minuta može značiti više nego cijeli slobodan dan koji nikako ne uspijeva organizirati. To može biti mirno ispijanje prve jutarnje kave prije nego što se ostatak kuće probudi, kratka šetnja nakon posla, nekoliko stranica knjige prije spavanja ili jednostavno pet minuta tišine bez mobitela i obveza.
Takvi trenuci možda izgledaju beznačajno, ali stvaraju osjećaj kako dan nije prošao samo u ispunjavanju tuđih potreba. Oni podsjećaju mamu, osim što je roditelj, zaposlenica, supruga ili domaćica, i dalje ostaje osoba sa svojim željama, mislima i potrebama.
Zanimljivo je kako najveći problem često nije nedostatak vremena, nego osjećaj krivnje. Mnoge žene priznaju kako imaju osjećaj da bi svaka minuta koju odvoje za sebe trebala biti iskorištena za nešto “korisnije”. Međutim, takav način razmišljanja dugoročno vodi do iscrpljenosti, nezadovoljstva i osjećaja kako se dani samo nižu jedan za drugim.
Nitko ne očekuje da će mama svakoga jutra meditirati pola sata, vježbati sat vremena ili svaki tjedan odlaziti na masažu. Takve slike često viđamo na društvenim mrežama, ali stvarni život većine obitelji izgleda potpuno drukčije. Zato rutine moraju biti prilagođene životu, a ne život njima.
Ponekad je dovoljno odlučiti doručak će se pojesti za stolom umjesto u hodu, tijekom dana će se popiti čaša vode bez istodobnog odgovaranja na poruke ili će se navečer prije spavanja odvojiti deset minuta bez ekrana. Takve male promjene možda neće riješiti sve probleme, ali mogu donijeti osjećaj mira usred dana koji je inače ispunjen žurbom.
Važno je pritom prihvatiti kako neće svaki dan izgledati isto. Bit će jutara kada će dijete zakasniti u školu, dana kada će posao potrajati dulje nego što je planirano i večeri kada će umor pobijediti sve planove. To ne znači kako rutina nije uspjela. Ona nije strogo pravilo koje se mora ispuniti pod svaku cijenu, nego oslonac kojem se uvijek možemo vratiti kada svakodnevica ponovno postane previše zahtjevna.
U tome leži najveća njezina vrijednost; rutina nije još jedna obveza koju treba prekrižiti na popisu zadataka, nego mali podsjetnik mamama kako zaslužuju svoj trenutak mira i male brige o sebi, trenutak u kojem će sebe staviti na prvo mjesto. Žena koja uspije pronaći nekoliko minuta za sebe neće zbog toga biti lošija majka. Vrlo vjerojatno bit će smirenija, zadovoljnija i imati više energije za sve ono što je tijekom dana čeka.
Na kraju, djeca neće pamtiti je li kuća uvijek bila besprijekorno pospremljena ili je li ručak svakoga dana bio na stolu u isto vrijeme. Pamtit će mamu koja je znala zastati, nasmijati se i biti prisutna u tim malim svakodnevnim trenucima- najvrjednija rutina koju jedna obitelj može stvoriti.
Herons.info
