Umjetna inteligencija u posljednje je dvije godine postala sastavni dio svakodnevice. Koristimo je za pretraživanje, pisanje, obradu fotografija, izradu videa i osmišljavanje marketinških kampanja, a mnogi su bili uvjereni kako će upravo ona potpuno promijeniti način na koji nastaje sadržaj na internetu. I doista, promijenila ga je. Nikada nije bilo lakše u nekoliko minuta izraditi reklamu, napisati tekst ili stvoriti fotografiju koja izgleda kao da je nastala u profesionalnom studiju. Međutim, u trenutku kada je umjetna inteligencija postala dostupna gotovo svima, dogodilo se nešto pomalo neočekivano, ljudi su ponovno počeli tražiti ono što djeluje stvarno.
Sve češće imamo osjećaj da gledamo iste oglase, samo s drugim proizvodom. Lica su savršena, glasovi besprijekorni, pokreti precizni, a tekstovi gramatički gotovo bez ijedne pogreške. Na papiru takav sadržaj izgleda odlično, ali u praksi često prolazi potpuno nezapaženo jer mu nedostaje ono zbog čega ljudi zastanu dok pregledavaju sadržaj na društvenim mrežama , a to je osjećaj da je s druge strane ekrana stvarna osoba.
Možda publika neće odmah prepoznati da je video generiran umjetnom inteligencijom ili da je tekst napisao algoritam, ali vrlo brzo osjeti kada sadržaj nema karakter. U vremenu kada se gotovo sve može automatizirati, autentičnost je postala rijetka, a upravo zato i vrijednija nego ikada prije.
Dovoljno je usporediti dvije objave. S jedne strane nalazi se savršeno montirana reklama u kojoj je svaki kadar pažljivo generiran i svaki kadar tehnički besprijekoran. S druge strane nalazi se obična fotografija s lokalnog događaja, snimljena mobitelom, uz nekoliko rečenica osobe koja je ondje zaista bila. Vrlo često upravo će ta druga objava izazvati više komentara, više dijeljenja i više emocija jer ljudi ne reagiraju samo na kvalitetu slike nego na osjećaj povezanosti i iskrenosti.
Čini se da smo kao publika postali zasićeni sadržajem koji izgleda predobro da bi bio stvaran. Dok smo se prije divili savršenstvu, danas ga nerijetko povezujemo s umjetnošću, ne u umjetničkom smislu, nego u smislu nečega što je hladno, udaljeno i bez osobnosti. Sve više cijenimo sitne nesavršenosti, spontani osmijeh, pogrešno izgovorenu riječ ili kadar koji nije idealno osvijetljen jer upravo takvi trenuci podsjećaju da iza sadržaja stoji čovjek, a ne program.

To, naravno, ne znači da umjetna inteligencija nema svoju vrijednost. Naprotiv, ona je postala iznimno koristan alat koji može ubrzati posao, pomoći u istraživanju, ponuditi ideje ili olakšati svakodnevne zadatke. Problem nastaje onda kada se alat pokuša pretvoriti u zamjenu za kreativnost, iskustvo i osobni pogled na svijet. Tehnologija može napisati tekst, ali ne može doživjeti događaj. Može složiti rečenicu, ali ne može osjetiti atmosferu na koncertu, uzbuđenje prije početka manifestacije ili emociju sugovornika tijekom razgovora.
Možda upravo zato posljednjih mjeseci svjedočimo svojevrsnom povratku autentičnog sadržaja. Ljudi ponovno žele gledati stvarne osobe, slušati stvarne priče i pratiti autore koji imaju vlastiti stil, čak i kada taj stil nije savršen. Sve više pažnje dobivaju lokalni portali, mali kreatori sadržaja i pojedinci koji sami obilaze događaje, razgovaraju s ljudima i prenose vlastita iskustva, umjesto da stvaraju sadržaj koji izgleda kao da je nastao prema istoj unaprijed zadanoj formuli.
Ironično je da nas je upravo razvoj umjetne inteligencije podsjetio koliko zapravo cijenimo ono ljudsko. Što je tehnologija sposobnija imitirati čovjeka, to više počinjemo primjećivati razliku između imitacije i stvarnog iskustva. Emocije, spontanost, humor koji nije unaprijed izračunat i osobni način pripovijedanja postali su ono što publika sve više prepoznaje i nagrađuje.

Budućnost zato vjerojatno neće pripasti ni onima koji će u potpunosti odbacivati umjetnu inteligenciju, ni onima koji će se na nju u potpunosti oslanjati. Najveću vrijednost stvarat će oni koji će znati iskoristiti tehnologiju kao pomoć, ali neće dopustiti da ona zamijeni njihov glas, iskustvo i pogled na svijet. Ljudi ne traže savršen sadržaj, traže sadržaj kojem vjeruju, a povjerenje se i dalje gradi između ljudi, a ne između algoritama.
Herons.info

