U 3 sata i 45 minuta ujutro, na nebu iznad toga milijunskoga industrijskog grada pojavila se višebojna sijevajuća svjetlost. U samo dvadeset tri sekunde, potres jačine 8.2 stupnja po Richterovoj ljestvici u potpunosti je razorio gradsko središte.
Kina je iznimno osjetljiva na potrese: ta mnogoljudna zemlja leži u tzv. “pacifičkom vatrenom krugu”, zoni vulkanske aktivnosti koja okružuje Tihi ocean. Ugrožena je i zbog kretanja Indijske ploče, koja se podvlači pod Azijsku ploču duboko ispod Himalaja.
Smatra se da je seizmologija, znanost koja se bavi potresima, nastala upravo u Kini. Ništa, međutim, nije moglo pripremiti ljude na katastrofu koja se dogodila u Tangshanu.
Dana 28. srpnja 1976. godine, u 3 sata i 45 minuta ujutro, na nebu iznad toga milijunskoga industrijskog grada pojavila se višebojna sijevajuća svjetlost. U samo dvadeset tri sekunde, potres jačine 8.2 stupnja po Richterovoj ljestvici u potpunosti je razorio gradsko središte.
Na tlu su nastale pukotine široke nekoliko metara. Željezničke pruge bile su svijene. Tisuće septičkih jama se razjapilo, poput kratera nakon udara bombe.
Prema procjenama, u Tangshanu je uništeno devedeset pet posto stambenih zgrada i osamdeset pet posto industrijskih pogona. Ironijom sudbine, čitav je ostao jedino divovski dimnjak ukrašen Maovim sloganom “Pripremite se za rat i prirodnu katastrofu!”.
Prema službenim podacima, toga kobnog dana poginulo je 242.769 ljudi, a ranjenih je bilo 164.851. Bio je to, smatra se, drugi najsmrtonosniji potres u povijesti (na prvom je mjestu onaj koji je 23. siječnja 1556. razorio kinesku pokrajinu Shaanxi, odnijevši 830.000 života).
Glavni uzroci visoke smrtnosti su epicentar potresa izravno ispod grada i njegov udar u vrijeme kad je većina ljudi spavala.
Komunistički mediji oprezno su izvještavali o katastrofi, posebno zato što su kineski znanstvenici tvrdili da mogu predvidjeti potrese po čudnom ponašanju životinja i iznenadnoj promjeni temperature izvorske vode. Mao Zedong izdao je partijski propis po kojem bi se svi ljudi trebali “čvrste ruke primiti protupotresne borbe, pod vodstvom revolucionarne linije”.
Stanoviti Che Cheng-Min riječi velikog vođe shvatio je doslovno. Kad je pokušao spasiti trinaestogodišnju kćer i šesnaestogodišnjeg sina iz ruševina, začuo je vapaje Chiu Kuang-yua, sekretara mjesnog komiteta Komunističke partije. Neshvatljivo, ostavio je rođenu djecu i bacio se na spašavanje državnog aparatčika!
Nakon što ga je izvukao na sigurno, vratio se po malene. Oboje se ugušilo pod ruševinama. “U korist zajednice i općeg dobra nije oklijevao žrtvovati vlastitu djecu!”, ponosno je izvijestio Rénmín Rìbào, glavne režimske novine u zemlji.
Među preživjelima nakon potresa bio je i Ho Shu-sen, viši policijski dužnosnik. Supruga ga je probudila nekoliko trenutaka prije potresa.
“Pokazala mi je munjevit bljesak zeleno-plave svjetlosti. A onda smo začuli čudan zvuk iz podzemlja, sličan zvuku teretnog vlaka. Pod se dizao gore-dolje, zidovi su se naprezali… Iskočili smo kroz prozor trenutak prije nego što se naša kuća srušila. Dvije do tri minute ništa se nije čulo. A onda sam posvuda čuo jauk ljudi ispod ruševina njihovih domova”, ispričao je kasnije. (Izvor: Povijest.hr)
Izvor:bljesak.info
