Molitvom na grobu Vladimira Pavlovića, cvijećem, upaljenim svijećama i njegovim stihovima započelo je ovogodišnje obilježavanje Dana Osnovne škole Vladimira Pavlovića u Čapljini.

Tradicija je to kojom učenici i djelatnici škole iz godine u godinu čuvaju uspomenu na čovjeka čije ime njihova škola nosi, ali i podsjećaju nove generacije na književnu ostavštinu jednog od najznačajnijih hrvatskih književnika poniklih na čapljinskom području.

Na Pavlovićevu grobu okupili su se ravnateljica škole Milica Pehar, učenici i djelatnici, gdje su se zajednički pomolili za njegovu dušu, položili cvijeće i zapalili svijeće.

Počast mu nisu odali samo molitvom. Ravnateljica i učenici nižih razreda čitali su njegova djela i stihove, pa su riječi koje je Pavlović ostavio iza sebe još jednom oživjele među djecom škole koja danas nosi njegovo ime.

Jedna od njegovih snažnih misli možda najbolje govori o odnosu koji je imao prema svojoj zemlji i svome kraju:

„Ljubiti hrvatsku zemlju! Mišlju, rječju, djelom!
Srcem i svim bićem!“

Ove riječi kao i brojna dijela su pisana ostavština po kojoj Vladimir Pavlović i desetljećima nakon smrti ostaje prisutan u svome Trebižatu i Čapljini.

Vladimir Pavlović rođen je 29. rujna 1935. godine u Trebižatu kod Čapljine, a preminuo je 7. prosinca 1996. godine u Zagrebu. Osnovnu školu završio je u rodnom Trebižatu, niže razrede gimnazije pohađao je u Mostaru i Čapljini, a školovao se i u Srednjoj poljodjelskoj školi u Čapljini. Višu pedagošku školu završio je u Mostaru 1958. godine.

Bio je nastavnik hrvatskog jezika i književnosti, pjesnik, pripovjedač, esejist, putopisac, dramski pisac i publicist. Iako je najveći dio radnog vijeka proveo kao nastavnik u Kuli Norinskoj te je djelovao i u Metkoviću, ostao je snažno vezan uz rodni Trebižat i Čapljinu.

Iza sebe je ostavio bogat književni opus; od prve zbirke „Riječi“, preko „Vrijeme vatre“, „Zemlja zebnje“, „Korablja“, „Arka od Narone“, „Stigma“ i „Genezaretska plavet“, do zbirke „Gral“, za koju je dobio književnu nagradu „Tin Ujević“. Hrvatska enciklopedija njegovo pjesništvo opisuje kao kontemplativno i sklono mistici, često prožeto biblijskim ozračjem te motivima svjetla i tame.

U jednom od njegovih stihova stoji:

„Ti koji si hodao po vodi
nauči i mene hodati
po ovoj vatri što naokolo cvjeta.“

Stihovi su to koji i danas pronalaze put do novih čitatelja, a posebno značenje dobivaju kada ih izgovaraju učenici škole koja od školske 1997./1998. godine nosi njegovo ime. Pavlovićev rođendan, 29. rujna, od tada se obilježava kao Dan škole.

Molitva za sve koji su ostavili trag u školi

Nakon okupljanja na grobu, učenici i djelatnici uputili su se prema crkvi sv. Franje Asiškog u Čapljini, gdje su zajedno slavili svetu misu.

Misa je slavljena za pokojnog Vladimira Pavlovića, ali i za sve preminule djelatnike, učitelje, nastavnike, profesore, učenike i učenice, za sve one koji su tijekom godina prošli kroz Osnovnu školu Vladimira Pavlovića i na bilo koji način ostavili svoj trag u njezinoj povijesti.

Bila je to prilika prisjetiti se ljudi i generacija koji su svojim znanjem, radom i dobrim djelima gradili školu i pridonijeli tome da ona danas bude mjesto ispunjeno učenicima, dječjom radošću, prijateljstvom i znanjem.

Zajedničkom molitvom učenici i djelatnici zazvali su i Božji blagoslov na novu školsku godinu, na svako dijete koje će tijekom nje stjecati nova znanja, na njihove učitelje, nastavnike, roditelje i sve djelatnike škole.

Obilježavanje Dana škole nastavilo se u 11 sati prigodnom priredbom u dvorištu Osnovne škole Vladimira Pavlovića, gdje su glavnu riječ preuzeli učenici.

Dan škole još jednom nije ostao samo datum u školskom kalendaru. Započeo je ondje gdje počiva čovjek čije ime škola nosi, njegovim riječima i molitvom, nastavio se zahvalnošću prema svim generacijama koje su je gradile, a završio s onima zbog kojih škola postoji, djecom koja danas ispunjavaju njezine učionice, hodnike i dvorište.