Najznamenitija fra Didakova zasluga bilo je spašavanje hercegovačkog pučanstva od gladi tijekom Prvog svjetskog rata. Naime, u ratnim uvjetima nedostatka hrane i općeg kaosa u proizvodnji i opskrbi, pojavila se u Hercegovini glad, koja je prijetila smrću
Na današnji dan prije 155 godina, 9. listopada 1871. u Paoči pokraj Čitluka rođen je poznati hrvatski humanitarni djelatnik fra Didak Buntić.
Rođen je u ou obitelji Mije i Matije (rođ. Stojić), a kršten je kao Franjo Buntić, dok je ime Didak uzeo je kao franjevac. U Franjevački red stupio je sa 16 godina. Teologiju i filozofiju studirao je u Innsbrucku u austrijskom Tirolu.
Za svećenika je zaređen 1894. godine, a mladu misu proslavio je u rodnoj Hercegovini, u koju se trajno vratio 1895. godine.
Fra Didak Buntić zalagao se za opismenjavanje naroda u Hercegovini krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Djelovao je iz Širokog Brijega, gdje je predavao na gimnaziji, no brinuo se i za škole u okolici, u kojima je uveo specifičnu metodu širenja pismenosti u kojoj su učenici prenosili dalje svoje znanje nakon što bi ga stekli u školi.
U Širokom Brijegu vodio izgradnju crkve. Sustavno je djelovao na promicanju gospodarskih i prosvjetnih prilika u Hercegovini. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, poticao uzgoj i pravedniji otkup duhana, navodnjavanje poljâ i izgradnju puteva. Od 1919. bio je provincijal hercegovačkih franjevaca.
Povremeno je pisao u listovima Hrvatstvo (1908.), Hrvatska narodna zajednica (1914.), Kršćanska obitelj (1914. – 1918.), Narodna sloboda (1919. – 1922.). Neka njegova pisma, važni dokumenti onodobnoga društveno-političkog i gospodarskog života, objavljena su posmrtno.
Najznamenitija fra Didakova zasluga bilo je spašavanje hercegovačkog pučanstva od gladi tijekom Prvog svjetskog rata. Naime, u ratnim uvjetima nedostatka hrane i općeg kaosa u proizvodnji i opskrbi, pojavila se u Hercegovini glad, koja je prijetila smrću velikog broja ljudi.
Fra Didak se tada snažno aktivirao i posjetio je samog cara u Beču tražeći pomoć. Uspio je osigurati prijevoz za tisuće najugroženijih – djecu iz Hercegovine – prema hranom bogatijim krajevima. Procjenjuje se da je spasio oko 17.000 djece organizirajući im transport u Slavoniju i Srijem, gdje je nestašica hrane bila manja.
Tako spašena djeca vraćena su kasnije svojim domovima. Ipak, dio djece ostao je trajno u sjevernijim krajevima, bilo zbog toga što su im poginula oba roditelja, bilo po vlastitoj želji.
Nakon rata, godine 1919. fra Didak izabran je za provincijala hercegovačkih franjevaca.
Umro je prerano, 3. veljače 1922. godine, sa samo 50 godina života. Umro je na Čitlučkom polju dok je s nekim prijateljima tražio mogućnosti za njegovu melioraciju. Prvo je pokopan na Čitluku te su 1938. njegove kosti prenesene u širokobriješku crkvu.
Izvor:bljesak.info
