Jedan od najpoznatijih simbola Međugorja, veliki bijeli križ na brdu Križevac, krije zanimljivu činjenicu za koju mnogi vjernici i hodočasnici možda ne znaju. U njegovo su križište još 1934. godine ugrađene relikvije koje se prema kršćanskoj predaji štuju kao dijelovi križa na kojem je bio razapet Isus Krist.
Ovu činjenicu potvrđuju i službeni zapisi Župe Međugorje, prema kojima su relikvije posebno za tu prigodu dobivene iz Rima i ugrađene u veliki betonski križ koji već više od devet desetljeća stoji iznad Međugorja.
Kako je nastao križ na Križevcu?
Povijest Križevca seže u 1933. godinu, kada je tadašnji međugorski župnik fra Bernardin Smoljan potaknuo župljane na izgradnju velikog zavjetnog križa u spomen na 1900. obljetnicu muke i smrti Isusa Krista. Unatoč velikom siromaštvu i teškim životnim uvjetima, mještani su zajedničkim snagama započeli izgradnju na brdu koje se tada zvalo Šipovac. Gradnja je bila iznimno zahtjevna. Župljani su na vlastitim leđima, ali i uz pomoć konja, uz strmo i kamenito brdo nosili cement, pijesak, željezo, vodu i ostali građevinski materijal. Radove je vodio Ante Vasilj Redžo, a križ je dovršen u ožujku 1934. godine. Visok približno 8,5 metara, postao je trajni simbol vjere, zajedništva i žrtve međugorskih župljana.
Relikvije Isusova križa ugrađene u samo križište
Posebno zanimljiv podatak odnosi se upravo na unutrašnjost velikog križa. Prema službenim povijesnim zapisima, u samo križište ugrađene su relikvije Isusova križa dobivene iz Rima. Riječ je o relikvijama koje se u Katoličkoj Crkvi tradicionalno časte kao dijelovi Svetoga križa, odnosno križa na kojem je, prema evanđeljima, raspet Isus Krist. Važno je naglasiti da njihova autentičnost u smislu stvarnog podrijetla s Isusova križa nije znanstveno potvrđena. Međutim, njihova prisutnost u križu na Križevcu zabilježena je u župnim povijesnim prikazima.
Od Šipovca do Križevca
Dana 16. ožujka 1934. godine na brdu je prvi put slavljena sveta misa, a toga je dana dotadašnji Šipovac dobio novo ime – Križevac. Već 1935. godine tadašnji mostarsko-duvanjski biskup fra Alojzije Mišić odredio je da se blagdan Uzvišenja Svetoga križa u Međugorju posebno obilježava prve nedjelje nakon Male Gospe, uz slavljenje svete mise na Križevcu. Ta se tradicija održala do danas. Sve do 1981. godine Križevac je ponajprije bio mjesto molitve međugorskih župljana i vjernika iz okolnih mjesta. Nakon što je Međugorje postalo svjetski poznato hodočasničko odredište, brdo je počelo privlačiti vjernike iz brojnih zemalja svijeta.
Mjesto molitve koje danas poznaje cijeli svijet
Danas se tisuće hodočasnika uspinju kamenitim putem prema velikom bijelom križu, moleći križni put i razmatrajući Isusovu muku. Uz put su postavljeni brončani reljefi postaja križnog puta, djelo talijanskog umjetnika Carmela Puzzola, koji vjernicima pomažu u molitvi i razmatranju. Križevac je tijekom desetljeća postao jedno od najprepoznatljivijih molitvenih mjesta u Međugorju, ali i simbol vjere koji povezuje generacije domaćih ljudi i hodočasnika iz cijeloga svijeta. I dok mnogi poznaju povijest izgradnje velikog bijelog križa, podatak da se u njemu nalaze relikvije Svetoga križa za brojne je vjernike još uvijek manje poznat. Tako Križevac, uz svoju bogatu povijest i duhovno značenje, čuva i jednu posebnu poveznicu s višestoljetnom kršćanskom tradicijom čašćenja Kristova križa.
Izvor:brotnjo.info
