Trudnoća je razdoblje u kojem se od žene očekuje da zna sve, da osjeća samo sreću i da bez greške radi ispravne stvari, iako se često prvi put nalazi u potpuno novoj i nepoznatoj životnoj situaciji. Upravo zato važno je govoriti iskreno o onome što zaista ne bi trebalo raditi u trudnoći, bez moraliziranja, zastrašivanja i nametanja krivnje.
Trudnoća nije vrijeme za dokazivanje izdržljivosti, nego za slušanje vlastitog tijela.
Jedna od najčešćih pogrešaka koje trudnice rade jest ignoriranje signala vlastitog tijela. Umor, iscrpljenost, bolovi, vrtoglavice, nagle promjene raspoloženja ili drugi neuobičajeni simptomi nisu nešto što treba “istrpjeti” samo zato što se trudnoća često idealizira kao prirodno i bezbrižno stanje. Tijelo vrlo jasno pokazuje kada mu je potreban odmor, usporavanje ili liječnički savjet, a slušanje tih poruka znak je odgovornosti, ne slabosti.
U trudnoći se često podcjenjuje i šteta koju mogu uzrokovati “male količine” alkohola, povremeno pušenje ili uzimanje raznih pripravaka bez savjeta stručnjaka. Ne postoji sigurna količina alkohola u trudnoći, a pušenje i druge štetne supstance nose poznate rizike za razvoj djeteta i tijek trudnoće. Jednako tako, ni lijekovi, dodaci prehrani, biljni pripravci ni čajevi ne bi se smjeli uzimati na svoju ruku, jer ono što je izvan trudnoće bezopasno, u ovom razdoblju može imati sasvim drugačiji učinak.
Briga o sebi u trudnoći nije sebičnost, nego temelj zdrave trudnoće.
Još jedna stvar koju trudnica zaista ne bi trebala raditi jest zanemarivati prehranu ili se izlagati restriktivnim dijetama, preskakanju obroka i opsesivnom praćenju kilaže. Trudnoća nije vrijeme za gladovanje, ali ni za dokazivanje samokontrole nad vlastitim tijelom. Iako se često govori da ne treba “jesti za dvoje”, istina je da treba jesti dovoljno, redovito i uravnoteženo, kako bi se zadovoljile potrebe tijela koje prolazi kroz velike promjene.
Osim fizičkog, u trudnoći se često zanemaruje mentalno zdravlje. Stalni stres, strahovi, anksioznost, osjećaj krivnje ili pritisak da se bude “savršena trudnica” mogu imati stvarne posljedice. Potiskivanje emocija i uvjeravanje same sebe da je sve u redu, iako nije, nije hrabrost nego odgađanje problema. Razgovor, podrška i traženje pomoći u trudnoći nisu znak slabosti, nego brige za sebe i dijete.
Mnoge žene u trudnoći nastavljaju živjeti istim tempom kao i prije, bez ikakvih prilagodbi. Dizanje teških tereta, pretjerano fizičko naprezanje, dugotrajno stajanje, rad bez pauze i stalno iscrpljivanje često se opravdavaju željom da se dokaže kako trudnoća ne znači ograničenje. No trudnoća nije ni bolest ni natjecanje u izdržljivosti. To je razdoblje u kojem tijelo traži više pažnje, odmora i razumijevanja.
Žena u trudnoći nije samo nositelj novog života, nego osoba s vlastitim granicama, potrebama i pravom na mir.
Posebnu pažnju treba obratiti i na savjete iz okoline i s interneta. Iako često dolaze iz dobre namjere, nisu svi savjeti primjenjivi niti točni. Svaka trudnoća je drugačija i iskustva drugih žena ne mogu biti univerzalno pravilo. Pretjerano oslanjanje na neprovjerene informacije često stvara dodatni strah i zbunjenost, umjesto osjećaja sigurnosti.
A ono najvažnije jeste; trudnica ne bi trebala stavljati sebe na posljednje mjesto. Briga o vlastitom tijelu, emocijama i granicama nije luksuz, nego nužnost. Trudnoća nije gubitak vlastitog identiteta, već razdoblje u kojem žena zaslužuje više razumijevanja, podrške i nježnosti, od okoline, ali i od same sebe.
Ako trudnica misli dovoljno na sebe tokom trudnoće, beba će dobiti zdravu i njegovanu mamu, spremnu za sve što budućnost s malom bebom donosi.
