U posebnoj seriji intervjua u rubrici „1 na 1“ portala Herons.info predstavljamo Eminu Novaković, rođenu 1994. godine, profesoricu turskog jezika i književnosti koja danas sa svojom obitelji živi u Čapljini. Diplomirala je na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, a profesionalno iskustvo stjecala je kao prevoditeljica te kroz rad u privatnom sektoru. Politički je angažirana kroz SDP BiH, a na predstojećim Općim izborima kandidatkinja je za Parlament Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 4 na kandidacijskoj listi.
1. Kao mlada majka, profesorica turskog jezika i književnosti koja je radila i u privatnom sektoru i ugostiteljstvu, šta je bila prelomna tačka koja Vas je navela da se politički angažujete kroz SDP BiH?
Mislim da kod mene nije postojao jedan trenutak, nego se godinama skupljao osjećaj da nešto nije u redu i da ne želim samo posmatrati sa strane.
Politiku sam pratila od malena. Odrasla sam uz oca koji svakodnevno prati politička dešavanja i vrlo rano sam shvatila koliko odluke ljudi na vlasti mogu uticati na svakodnevni život običnog čovjeka.
A onda sam, kada sam završila fakultet, to počela osjećati i lično. Završila sam fakultet, stekla zvanje profesorice turskog jezika i književnosti, odradila pripravnički i položila stručni ispit, a onda shvatila da diploma i trud sami po sebi nisu dovoljni da čovjek dobije priliku.
Radila sam i u privatnom sektoru, radila u ugostiteljstvu, upoznala različite ljude i različite probleme. Danas sam majka i možda upravo kroz majčinstvo još snažnije osjećam odgovornost prema društvu u kojem će moja djeca odrastati.
Zato sam odlučila da ne budem samo neko ko će reći: „Ovo nije dobro.“ Ako već vidim probleme, želim pokušati biti dio njihovog rješavanja.
U SDP-u sam prepoznala prostor u kojem mogu zastupati ono u šta vjerujem – društvo u kojem čovjek ne bi trebao biti vrednovan prema tome kako se zove, nego prema tome kakav je čovjek, koliko radi i koliko doprinosi zajednici.
2. Kako iz prve ruke vidite probleme zapošljavanja mladih obrazovanih kadrova i šta se može sistemski promijeniti?
Mislim da je najveći problem što smo mladim ljudima godinama govorili: „Uči, završi fakultet, potrudi se i uspjet ćeš“, a onda ih nakon svega dočeka zatvoren sistem.
Ja to ne govorim iz teorije. Završila sam fakultet, položila stručni ispit i također sam morala tražiti druge načine da radim i zarađujem.
Ne mislim da je rješenje samo u tome da država zaposli što više ljudi u javnom sektoru. Potrebno je stvarati uslove da privatni sektor zapošljava, da mladi dobiju prvo iskustvo, da se cijeni znanje i da postoje transparentni konkursi i jasni kriteriji.
Posebno bih se zalagala za više programa stručnog osposobljavanja, povezivanje obrazovanja i tržišta rada i podršku poslodavcima koji zapošljavaju mlade ljude bez prethodnog iskustva.
Ali postoji još jedna stvar koja mi je jako važna – mladi moraju imati osjećaj da se njihov trud isplati. Ako čovjek zna da može dobiti posao na osnovu znanja, da će biti zaštićen na radnom mjestu i da može planirati porodicu i budućnost, onda ima razlog da ostane.
3. Po pitanju brige o najranjivijim članovima društva – djeci, trudnicama, starijim i iznemoglim osobama – koje konkretne zakonske inicijative i mjere planirate zagovarati po pitanju porodiljskih naknada i podrške mladim porodicama?
Kao majka, ovo mi nije samo politička tema. To je tema koja je meni lično veoma važna.
Mislim da nijedna žena koja rodi dijete ne bi trebala razmišljati hoće li zbog toga ostati bez prihoda ili hoće li poslodavac njeno majčinstvo doživjeti kao problem.
Zalažem se za sistem u kojem podrška porodici neće zavisiti od toga u kojem dijelu zemlje žena živi ili kod kojeg je poslodavca zaposlena. Posebno treba raditi na ujednačavanju i jačanju zaštite porodilja, sigurnijim naknadama i zaštiti žena od diskriminacije zbog trudnoće i majčinstva.
Na državnom nivou želim zagovarati sve ono što je u nadležnosti institucija BiH, ali i insistirati na saradnji sa entitetskim i kantonalnim nivoima vlasti, jer se konkretna pitanja porodiljskih prava velikim dijelom rješavaju upravo tamo.
Meni podrška porodici nije samo jednokratna novčana pomoć. To su dostupni vrtići, zdravstvo, obrazovanje, sigurnost zaposlenja i mogućnost da mlada porodica normalno planira svoj život.
4. Kako zaustaviti odlazak mladih porodica s područja Čapljine i Hercegovine – jesu li u pitanju samo ekonomska primanja ili opći osjećaj pravne i socijalne sigurnosti?
Novac jeste važan, ali nije jedini razlog zbog kojeg ljudi odlaze.
Ljudi odlaze kada izgube osjećaj da ovdje mogu izgraditi normalan život. Kada mladi čovjek ne vidi mogućnost zaposlenja, kada porodica ne zna kako će riješiti vrtić, kada se ljudi osjećaju nesigurno ili kada imaju osjećaj da sistem nije isti prema svima.
Zato mislim da moramo prestati posmatrati odlazak mladih samo kroz plate.
Ako želimo da mlada porodica ostane u Čapljini, mora imati posao, ali i vrtić, zdravstvenu zaštitu, uređenu infrastrukturu, sigurnost i osjećaj da njena djeca imaju budućnost.
Ja želim Hercegovinu iz koje se može otići ako to neko želi – ali ne Hercegovinu iz koje se mora otići ako želiš normalan život.
5. Dolazite iz Čapljine, a kandidatkinja ste za državni parlament s područja Hercegovačko-neretvanskog kantona. Smatrate li da su interesi i specifični problemi Hercegovine dovoljno glasno i adekvatno zastupljeni u Sarajevu?
Mislim da uvijek može glasnije i konkretnije.
Ne želim Hercegovinu predstavljati kao neko posebno ili izdvojeno područje koje treba biti suprotstavljeno Sarajevu ili bilo kojem drugom dijelu Bosne i Hercegovine. Upravo suprotno.
Želim da se o Hercegovini govori ozbiljno, kroz konkretne probleme i konkretne projekte.
Čapljina ima ogroman potencijal – poljoprivredu, turizam, Neretvu, blizinu mora, saobraćajni položaj. Ali potencijal sam po sebi nije dovoljan. Potrebne su institucije koje će ga prepoznati i podržati.
I mislim da je važno da ljudi iz ovog kraja imaju svoje predstavnike koji poznaju život ovdje, koji znaju šta znači živjeti u maloj sredini i koji će se vratiti ljudima i nakon izbora, a ne samo pred izbore.
6. Koje infrastrukturne i privredne projekte od značaja za Čapljinu i HNK smatrate prioritetom za podršku s državnog nivoa?
Prioritet bih dala projektima koji dugoročno stvaraju radna mjesta i povezuju ljude.
Tu prije svega mislim na bolju saobraćajnu povezanost, podršku privredi i poljoprivredi, razvoj turističke infrastrukture i bolje korištenje ogromnog potencijala koji imamo kroz Neretvu i prirodna bogatstva.
Čapljina ima mogućnost da bude mnogo više od tranzitnog mjesta. Može biti prostor u kojem se razvijaju turizam, poljoprivreda, mala i srednja preduzeća i različiti oblici porodičnog biznisa.
Ali opet želim biti realna – državni parlament ne može iz Sarajeva riješiti svaku lokalnu ulicu, vodovod ili kanalizaciju. Njegova uloga je da kroz zakone, budžet i institucije stvara okvir i podržava projekte koji imaju širi značaj.
7. Posebno ste naglasili vezanost za rijeku Neretvu i problem njenog zagađenja. Koje korake smatrate neophodnim u zaštiti sliva Neretve?
Neretva za mene nije samo rijeka. Ona je dio identiteta Hercegovine.
Kada govorimo o Neretvi, ne govorimo samo o vodi. Govorimo o ljudima koji žive uz nju, poljoprivredi, turizmu, ribarstvu, biodiverzitetu i budućnosti cijelog ovog prostora.
Zato zaštita Neretve mora biti institucionalna i kontinuirana, a ne reakcija tek kada se pojavi novo zagađenje.
Potrebni su ozbiljan monitoring kvaliteta vode, transparentno objavljivanje podataka, strožiji nadzor nad zagađivačima, odgovornost institucija i saradnja svih nivoa vlasti. Posebno je važno djelovati kada projekti ili aktivnosti na jednom području mogu imati posljedice nizvodno.
To nije teorijski problem. I tokom 2026. godine bilo je novih slučajeva zbog kojih su nadležne institucije tražile inspekcijski nadzor, dok su istovremeno u fokusu ostali i potencijalni uticaji hidroenergetskih projekata na sliv Neretve.
Ja želim da se Neretva štiti prije nego što nastane šteta koju više ne možemo vratiti.
8. Naglašavate važnost prevazilaženja nacionalnih podjela i zajedničkog građenja budućnosti. Šta poručujete biračima u Čapljini i HNK?
Poručujem im da možemo voljeti svoj kraj, svoj grad i svoju tradiciju, a da istovremeno poštujemo druge.
Meni patriotizam nikada nije značio mržnju prema nekome drugom. Naprotiv. Voljeti svoju zemlju znači željeti da u njoj i drugi ljudi mogu živjeti dostojanstveno.
Mislim da smo predugo dozvoljavali da nam se politika svodi na pitanje ko je „naš“, a ko je „njihov“. Mene više zanima ko će napraviti nešto korisno za dijete, ko će pomoći mladom čovjeku da dobije posao, ko će zaštititi trudnicu, stariju osobu ili našu rijeku.
Ne želim graditi politiku na strahu od drugih. Želim je graditi na odgovornosti prema ljudima koji ovdje žive.
9. Zašto ste se odlučili kandidovati pod rednim brojem 4 na listi SDP-a?
Zato što vjerujem da se u politici moraju čuti i ljudi koji dolaze iz svakodnevnog života.
Ja nisam cijeli život u politici. Ja sam profesorica, radila sam različite poslove, majka sam i živim u Čapljini. Poznajem osjećaj kada imaš diplomu, a nemaš priliku. Poznajem koliko je porodici važno da ima sigurnost. I znam koliko običnom čovjeku može značiti kada ga neko zaista sasluša.
Ne predstavljam sebe kao nekoga ko ima rješenje za svaki problem. Mislim da bi bilo neiskreno to obećavati.
Ali mogu obećati da ću se zalagati za ono u šta vjerujem, da ću pitati kada nešto nije jasno, tražiti odgovornost kada je potrebna i da neću zaboraviti ljude koji su mi ukazali povjerenje.
10. Poruka biračima?
Moja poruka je jednostavna.
Nemojmo odustajati od naše zemlje i od naših gradova.
Možemo biti razočarani politikom, možemo biti umorni od svađa i podjela, možemo imati razloga da budemo ljuti. Ali mislim da upravo zato trebamo biti više zainteresovani za ono što se oko nas događa.
Ja želim politiku u kojoj se više govori o ljudima, a manje o podjelama. O djeci, mladima, porodicama, starijima, radnicima, obrazovanju, zdravstvu i prirodi.
I želim da se Čapljina i Hercegovina ne spominju samo kada dođu izbori, nego da budu dio ozbiljnih političkih razgovora tokom cijelog mandata.
Ako dobijem priliku da vas predstavljam, želim da to bude odgovornost, a ne privilegija.
Prilikom preuzimanja ovog ili bilo kojeg drugog autorskog sadržaja s portala Herons.info, obvezno je jasno i vidljivo navesti izvor te link na originalni članak. Neovlašteno preuzimanje, objavljivanje ili distribucija sadržaja bez navođenja izvora nije dopuštena.
Herons.info
